Partnerski problemi

Zašto me ne razumiješ? Zašto me ne slušaš? To su pitanja na koja par riskira eksplodirati. Nerazumijevanje, zajedno sa rutinom svakodnevnice su vjerojatno faktori koji najviše doprinose neuspjehu jednog emocionalnog odnosa.

Ljubav je kao biljka, ako želimo da raste moramo se stalno brinuti o njoj i zalijevati je!

U svakoj partnerskoj vezi očekujemo zadovoljavanje nekih za nas izrazito važnih potreba (preuzeto iz knjige “La coppia che non scoppia” di Maria Cristina Strocchi).

Partnerski problemi - savjetovanje

Hijerarhija ljudskih potreba:

1. preživljavanje
2. zaštita
3. fizički kontakt
4. pažnja
5. empatija bez osuđivanja
6. vođenje
7. slušanje
8. osjećaj realnosti (ograničenja, emocije)
9. sudjelovanje (bez smetanja)
10. prihvaćanje
11. mogućnost da se elaborira tugovanje zbog gubitaka (mogućnost da smo tužni zbog gubitka prijatelja ali i predmeta…)
12. podrška
13. odanost i povjerenje
14. sposobnost da se ostvare i rezultati (i preko pogrešaka)
15. fantaziranje
16. seksualnost
17. uživanje i razonoda (veselje)
18. sloboda da budemo ono što jesmo
19. hranjenje (podražaji, novosti)
20. bezuvjetna ljubav (biti voljen zbog onog što jesmo)

 

Da bi uspjeli razumjeti da li smo našli sebi srodnu dušu može biti korisno postaviti si sljedeća pitanja:
Ima li osoba koja mi se sviđa, fizičke, emotivne i intelektualne kvalitete ta vrijednosti koje želim u mom partneru?Imamo li zajedničke ciljeve, vrijednosti, ideje?
Imamo li povjerenje jedan u drugog?
Da li jedan drugog cijenimo?
Da li si dajemo prostora za autonomnost (samostalnost, nezavisnost)? Komuniciramo li na jasan i pošten način?Uspijevamo li se dogovoriti kada su naša stajališta različita
Oboje osjećamo da smo u vezi?
Da li se uzajamno poštujemo?
Osjećam li se prihvaćeno zbog toga kakav sam?
Prihvaćam li mog partnera kakav je?
Osim što smo ljubavnici da li smo i prijatelji?

Vrlo je važno imati dobro samopoštovanje da bi se izgradili dobri međuljudski odnosi. Ako osoba ne voli samu sebe, vrlo teško će uspjeti voljeti druge osobe na zdrav način.
Osoba koja ima dobro samopoštovanje zna biti i sama, ako se veže za partnera radit to zato što ga želi i ne zato što ima potrebu. Isto tako nema potrebu kontrolirati druge, nametati im svoje ideje i svoja pravila, nego je fleksibilna i uživa u životu.
Ne predaje se, radi sve što može da bi promijenila što je moguće ali prihvaća i stvari i situacije koje se ne mogu promijeniti, zato što ne drži osobe strogo vezane za njih i budući da ne zahtijeva ništa, dobije puno.
Takva osoba nije ovisna o partneru, već je s njim jer joj privlačan, ne vrši pritisak nego daje pažnju.

Otvorenost prema drugima dozvoljava svakoj osobi da se ne zatvori u partnersku vezu nego da bude oprezan i na sljedeće aspekte: prijateljstva, hobby, suradnja sa drugima, osobni razvoj … Važno je da se osoba u svakom trenutku svoga života pita što može biti poboljšano od njenog karaktera, njenog života, njenog odnosa sa partnerom, djecom…

Ako želite raditi na sebi i na vašoj partnerskoj vezi obratite nam se.

Učestala pitanja

Svaki je prekid veze, barem dok prema partneru još gajimo neke osjećaje, težak. Koji su zapravo mehanizmi, emocije koji sudjeluju u tom procesu?

Svi smo u životu patili zbog ljubavi ili bili ostavljeni. Možda ćemo još koji put proći kroz to, a možda smo upravo oni sretnici koji su svoju kvotu, tugovanja zbog prekida, ispunili. Bilo kako bilo, prekid veze u kojem još uvijek gajimo neke osjećaje prema partneru, zna biti vrlo težak te za tu osobu predstavljati pravi emocionalni brodolom. Mnogi će reći: „ Sve će to proći“, no dok se bura ne stiša, brod ne izvuče na suho, ljudi spase, a brod ponovno stavi u funkciju i zaplovi morem, treba proći određeno vrijeme te treba uložiti stanovitu količinu energije da se to dogodi. Zašto nam je tada toliko teško? Prekid ljubavnog odnosa može se svrstati u gubitke i za njega vrijedi isto što i za druge događaje te vrste. Gubici koje osjećamo mogu biti višestruki. Naime, osim osobe koja nam nedostaje, izgubili smo i osjećaj sigurnosti, pripadanja, identitet osobe u vezi, ponekad samopoštovanje. Izgubili smo možda i sliku sebe u toj vezi u budućnosti, planove koje smo stvarali. Taj proces tugovanja za izgubljenim očituje se u čitavom nizu emocionalnih, misaonih, tjelesnih i ponašajnih reakcija. Ukoliko nam je izrazito bilo stalo do odnosa, vrlo vjerojatno ćemo razviti osjećaj tuge, ljutnje, nesigurnosti, tjeskobe, osamljenosti. Vjerojatno je da ćemo kontinuirano razmišljati o toj osobi, vraćati se u prošlost i prisjećati se čas lijepih trenutaka, čas posljednjih bolnih trenutaka, potom razmišljati zašto se to baš nama dogodilo i jesam li mogla nešto drugo učiniti da to izbjegnem. U konačnici moguće je da se okrenemo budućnosti te stanemo strahovati hoćemo li ikada više voljeti ovako, hoćemo li ikada upoznati nekog zanimljivog kao što je to bila ta osoba te hoćemo li možda ostati sami. Na tjelesnom planu moguće je da nas zadesi nedostatak apetita i koncentracije te nesanica dok se promjene u ponašanju mogu vidjeti u pojačanoj razdražljivosti, povlačenju o drugih i češćem plakanju. Moguće je također da se nađemo u situaciji da nam je oslabljeno radno, akademsko i/ili socijalno funkcioniranje.

Koji su najbolji načini da što prije prebolimo....?

Kada doživimo tu vrstu gubitka oko nas će se naći prijatelji koji će vam vrlo vjerojatno davati neke savjete. Tada se zna čuti savjeti poput: Odmah izađi s nekim da ovog zaboraviš!; Promijeni frizuru, to će ti biti znak novog početka.; Otputuj!; Ma što se sekiraš, ima još riba u moru!; Napiši pismo u kojem bi mu rekla sve što ga ide.; Napravi neku ludost!; Upiši se na padobranstvo!; Napij se!. Tko zna, možda su neki od savjeta za nekoga bili uspješni. Vrlo je teško reći što je najbolji način za preboljeti nekoga. Ipak postoji nešto što svatko može učiniti za sebe u tim trenucima.

  1. Dopustite si vrijeme za tugovanje. Dozvolite si da budete tužni, uplakani, nesretni, da jedete previše ili premalo i da ne vidite kako će ikada biti bolje. U redu je ako se osjećate usamljeni i pomalo ste rastreseni. Čim prije dođete u ovu fazu znači da polako napredujete u procesu tugovanja.
  2. Skratite trenutke intenzivnog razmišljanja o osobi. Pokušajte naći aktivnosti koje će vam zaokupiti misli. U tim trenucima možda ćete osjetiti emocionalno olakšanje. S vremenom će ih biti sve više što je siguran znak oporavka.
  3. Predvidite krizne situacije i osigurajte si društvo ili neku distrakciju. Brojne situacije kao i posebni trenuci u danu, tjednu ili godini mogu biti jak podsjetnik što nas je snašlo. Pokušajte predvidjeti te situacije i osigurajte si društvo ili krenite raditi nešto drugo. Ukoliko ste provodili vikende zajedno, osmislite druženja s prijateljima ili obitelji kako bi ti trenuci čim bezbolnije prošli.
  4. Počnite s nekim fizičkim aktivnostima. Osim što je vježbanje općenito dobro za naše zdravlje ono je osobito prepoznato kao korisno za podizanje raspoloženja kada smo depresivni.
  5. Pričajte s drugima više puta o tome ako vam odgovara. Ukoliko stalno u sebi vrtite filmove o prekinutoj vezi postoji opasnost da se samo još dublje i dublje zakopate te da vam se situacija počne činiti težom i beznadnijom nego što zapravo jest. Kada vlastita razmišljanja podijelite s vama bliskim ljudima, te to ponovite nekoliko puta, mogli biste situaciju sagledati iz neke druge perspektive te posljedično osjetiti blago olakšanje.
  6. Vježbajte nove misli: Poznato je da ono kako razmišljamo utječe na to kako se osjećamo i ponašamo. Stoga pokušajte vježbati vaše novo razmišljanje. Ponavljajte si mantru: Koliki su ljudi prekinuli odnos i danas su dobro. To što se loše osjećam će proći. Tuga je emocije upravo kao i sreća. Smijem se i tako osjećati u životu. Bit će bolje.
Trajanje žalovanja vjerojatno je individualno, no postoji li neko vrijeme nakon kojega bismo se mogli pa i trebali zabrinuti ako i dalje ne prestajemo misliti na bivšega ili bivšu?

Trajanje žalovanja za prekinutim odnosom je vrlo individualno. Ne postoji jasno vrijeme nakon kojeg će uslijediti olakšanje, ali je utješna činjenica da će ono sigurno doći i da ćemo ponovno „stati na noge“ i upustiti se u novu vezu. To će se dogoditi onda kada vi budete spremni, no nema formule prema kojoj se može izračunati kojeg datuma će se to ostvariti. Ponekad se zna čuti simpatična jednadžba od polovine vremena provedene u vezi pa ako ste u vezi bili godinu dana, navodno bi vam za oporavak trebalo 6 mjeseci. Taj podatak nije baš utješan za one koji su u vezi proveli 10 ili više godina. Bez obzira postoji li vremenska formula, činjenica koja je zasigurno točna je da kako vrijeme prolazi sve ćemo rjeđe misliti na bivšeg ili bivšu. Isto tako ne treba zaboraviti kako neki drugi krizni trenuci mogu dovesti do intenzivnijeg razmišljanja čak i ponovnog žaljenja za prethodnom vezom. Tada se prekrijte ušima preko glave i pričekajte, proći će.

Zbog čega većina ljudi uspije u tome, barem prema onoj staroj „vrijeme liječi sve rane“, dok se neki vrlo sporo ili čak nikada ne oporave te djeluju gotovo opsjednuti bivšim partnerom?

Vjerovanja o odnosu koji je prekinut poput „ovako savršen odnos nikada više neću naći“ ili o bivšem partneru „Ona/on je idealna/an za mene“ mogu usporiti pa čak i „fiksirati“ osobu u razmišljanjima o odnosu kako je samo to vrijedno i kako ništa drugo nikada neće biti dobro. Osim navedenog brojni drugi čimbenici utječu na brzinu oporavka od prekida. Tu su duljina trajanja i intenzitet ljubavne veze, isprepletenost života partnera, emocionalna zrelost, osobine ličnosti, razlozi prekida veze i brojni drugi. Gotovo da je zanemarivo pričati o onima koji se nikada ne oporave od ljubavnog sloma. Ako je riječ o tome, mogli bi reći kako takve osobe imaju neke druge emocionalne smetnje koje ih onemogućuju da se proces tugovanja privede kraju.

Na koji način okolina može pomoći u lakšem prebrođivanju prekida?

Okolina može biti bitan faktor oporavka u ovakvim situacijama.  Obitelj i prijatelji mogu nam pomoći odvlačeći nam pažnju na druge sadržaje, umanjujući osjećaj usamljenosti te olakšavajući krizne trenutke svojim prisustvom. Mnogi izjavljuju kako im je u tim trenucima dobro došlo prepričavanje događaja vezanih za prekid, osmišljavanje razloga zašto je dobro da je veza prekinuta i sl. Ipak treba imati na umu kako neki ljudi vlastiti oporavak žele proći sami i ne dijeliti to s okolinom.

Je li normalno da se katkada osjetimo „ovisni“ o nekome s kime smo dijelili određeni dio života?

Ovisnost nije dobra riječ kada govorimo o ljubavnom odnosu. Prije kažemo kako partneri razvijaju osjećaj pripadanja, sigurnosti na koji se s vremenom sve više naviknu. Kako se na dobro i ugodno vrlo lako naviknemo, odricanje od takve navike nije lako.
Većina ljudi uspije u tome, no postoje osobe s tzv ovisničkim crtama koje se mogu vidjeti u ponašanju za vrijeme trajanja odnosa. To su osobe čije emocionalno stanje u potpunosti ovisno o reakcijama partnera, osjetljivi su na kritiku i odbijanje zbog čega po prekidu može doći do razvoja intenzivnijih emocionalnih reakcije, težeg nošenja s prekidom te sklonošću za brz ulazak u novu vezu.

Je li prihvatljiv način borbe protiv tuge izazvane prekidom emocionalne veze ulijetanje u novu?

Nema ništa pogrešno da vrlo brzo uđemo u novu vezu osobito ako nam to odgovara. Potrebe za time mogu biti razne, od pažnje koju nam netko opet pruža, preko osjećaja sigurnosti i pripadanja, do osjećaja kako ipak nećemo ostati sami ili samo razonode koja nam pomaže da prođe vrijeme oporavka od prošle veze. Kada stupate u takvu vezu važno je prepoznati motivaciju za novom vezom i biti zadovoljan s tim razlozima. Bez obzira na to s kojom motivacijom započeli takav odnos ne možemo znati kako će cijela priča završiti. Tko zna, možda ste zapravo na početku nove uspješne ljubavne veze.

Je li u takvim situacijama uopće moguća neka nametnuta racionalizacija ili je nužno pričekati da prođe određeno vrijeme da zaboravimo, odnosno prebolimo?

Svako razmišljanje koje vam može umanji osjećaj patnje i tuge pa makar i na kratko razdoblje zapišite i svako toliko ga pročitajte.