Mobing
(psihološko maltretiranje na radnom mjestu)
DEFINICIJA MOBINGA
Prvu definiciju mobinga dao je 1984. psiholog Heinz Leymann (1990): “Mobing ili psihološki teror na radnome mjestu odnosi se na neprijateljsku i neetičku komunikaciju koja je sustavno usmjerena od strane jednoga ili više pojedinaca prema, uglavnom, jednom pojedincu, koji je zbog mobinga gurnut u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti obraniti se, te držan u njoj pomoću stalnih mobizirajućih aktivnosti. Te aktivnosti odvijaju se s visokom učestalošću (statistička definicija: barem jedanput u tjednu) i u duljem razdoblju (statistička definicija: najmanje šest mjeseci). Zbog visoke učestalosti i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja to maltretiranje dovodi do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje.”
Najpotpunija definicija mobinga
Najpotpunija definicija mobinga navedena je u novom francuskom zakonu o mobingu. Definicija mobinga u francuskom Zakonu socijalne modernizacije br. 2002–73 od 17. siječnja 2002. glasi: “Mobing je psihičko maltretiranje što se ponavlja putem akcija kojima je cilj ili posljedica degradacija radnikovih radnih uvjeta, koje mogu uzrokovati napad i nanijeti štetu ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, naštetiti fizičkom ili mentalnom zdravlju ili kompromitirati žrtvinu profesionalnu budućnost.”
Mobizirajući postupci (aktivnosti)
Napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja
- Nadređeni i/ili kolege ograničavaju mogućnost izražavanja žrtve
- Žrtva je uvijek prekidana kad govori
- Odbijaju se neverbalni kontakti sa žrtvom (izbjegavaju se pogledi, ne primjećuju se znakovi, npr. dizanje ruke itd.)
Napadi na mogućnost održavanja socijalnih odnosa
- Žrtva je stalno izolirana, nitko joj se ne obraća
- Svi se ponašaju kao da žrtva ne postoji
- Žrtva je premještena u ured daleko od kolega
- Žrtvu ne pozivaju na zajedničke sastanke
- Žrtvu ne pozivaju na kavu, svečanosti, zajedničke izlaske itd.
Napadi na kvalitetu rada
- Stalne kritike i prigovori
- Pretjerana kontrola
- Stalna kažnjavanja i niska ocjena rada
- Žrtvi se ne daju radni zadaci i oduzimaju joj se sredstva za rad npr. telefon, kompjutor (sindrom “praznog stola”) ili joj se postavljaju besmisleni zadaci
- Žrtvi se daju zadaci neprilagođeni profesionalnoj kvalifikaciji. Zadaci su ili prejednostavni ili preteški pa od žrtve zahtijevaju sposobnosti koje ona nema. Cilj im je natjerati žrtvu da pogriješi.
- Zatrpavanje zadacima i određivanje kratkih rokova (sindrom “punog stola”)
- Stalno mijenjanje radnih zadataka
- Dekvalifikacija – promjena radnih aktivnosti: aktivnosti odlučivanja postaju aktivnosti izvršavanja, one postupno postaju aktivnosti podrške sve do fizičkih aktivnosti
- Izazivanje štete na radnome mjestu da bi se žrtva omela u radu
- Podmetanje i falsificiranje dokumenata
Napadi na osobnu reputaciju
- Izmišljanje priča o žrtvi i njezinu privatnom životu
- Ogovaranje
- Ismijavanje
- Sumnje o mentalnoj bolesti žrtve
- Zadirkivanje zbog fizičkog hendikepa ili zbog privatnog života
- Prisiljavanje žrtve na obavljanje ponižavajućih zadataka itd.
Napadi na zdravlje žrtve
- Žrtva se prisiljava obavljati zadatke koji narušavaju njezino zdravlje.
- Negiraju joj se godišnji odmori i slobodni dani.
- Prijeti joj se fizičkim napadima.
- Fizički napadi.
- Seksualno zlostavljanje
Čitajući te aktivnosti kojima se provodi psihološka tortura, možda ste uočili da se i vama dogodilo nešto slično u vašoj radnoj karijeri i da ste se suočili sa sličnim problemom. Leymann je (1996) u svojim istraživanjima došao do zaključka da svaki radnik u svojoj radnoj karijeri ima 25% šanse da bude barem jedanput mobiziran.
Posebna vrsta zlostavljanja jest seksualno zlostavljanje, kojemu je svakodnevno izložen velik broj radnika, odnosno radnica.
Komisija EU dala je 27. studenog 1991. definiciju seksualnog zlostavljanja:
“Seksualno zlostavljanje je svako nepoželjno ponašanje sa seksualnom konotacijom ili bilo koje drugo ponašanje bazirano na seksu koje vrijeđa dostojanstvo muškaraca i žena u radnoj okolini, uključujući neprihvatljiva ponašanja, fizička, verbalna ili neverbalna.»
Prve reakcije žrtava mobinga
1. Početno samookrivljavanje
“U čemu sam odgovoran za situaciju koja se dogodila», “U čemu sam pogriješio”, “Ne razumijem što se zbiva”. Prva je pomisao žrtve da je sigurno nešto pogriješila i da je za nešto kriva.
2. Osamljenost
– osjećaj osamljenosti i uvjerenost da se to samo njemu događa. “Drugima se to ne može dogoditi.” Osobe vrlo često misle da se to samo njima moglo dogoditi i zbog toga često i ne pričaju nikome što im se događa. Ni obitelji ni prijateljima. Često se srame zbog svega što im se događa i boje se da im drugi ne bi vjerovali te da bi druge osobe pomislile kako je sigurno u njima problem. Katkad, iako žele pričati, u obitelji ne nailaze na potporu ili je u samom početku možda i imaju, ali nakon nekog vremena nestane i obitelj čak napada žrtvu. Ta se pojava naziva dvostrukim mobingom.
3. Osobno obezvrjeđivanje
– “Nisam na razini te situacije”, “Ne mogu riješiti problem jer sam nesposoban, ništa ne vrijedim”. Osjećaj bezvrijednosti samo je jedan od simptoma prave depresije koja je često jedna od posljedica mobinga.
Zdravstvene smetnje i simptomi
Sve zdravstvene smetnje i simptome žrtava mobinga možemo podijeliti na tri kategorije:
1. Promjene socijalno – emotivne ravnoteže
Pojavljuju se poremećaji raspoloženja kao što je depresija, anksioznost, krize plača, opsesivna ideacija (stalno razmišljanje o onome što nas muči), osjećaj depersonalizacije («to nisam više ja»), napadi panike u dodiru sa svakidašnjim problemima, npr. kad treba izaći iz kuće, smanjenje interesa prema drugima (prema članovima obitelji ili prema prijateljima). U nekim primjerima poslije početne reaktivnosti, žrtva razvije reaktivnu anesteziju (više uopće ne reagira).
2. Promjene psihofiziološke ravnoteže
Glavobolje, poremećaji spavanja, gubitak ravnoteže s vrtoglavicom, gastrointestinalne smetnje, osjećaj pritiska u grudima, nedostatak zraka, tahikardija – ubrzano lupanje srca, srčane poteškoće, kožne promjene, smanjenje kinestetičke osjetljivosti itd.
3. Promjene ponašanja (poremećaji ponašanja)
- Agresivnost – prema drugima ili prema sebi (samoranjavanje, samoubojstvo)
- Potpuna pasivnost i izolacija (npr. žrtva se ne diže cijeli dan iz kreveta)
- Poremećaj hranjenja (npr. anoreksija i/ili bulimija)
- Povećano uzimanje alkohola, pretjerano pušenje, nekontrolirano uzimanje lijekova
- Seksualni poremećaji (npr. smanjenje seksualne želje i poremećaj seksualne aktivnosti).
OSTALE POSLJEDICE
U Švedskoj 10-20% samoubojstava ima direktan ili indirektan uzrok u problemima na poslu (Leyman, H., 1996). Njemački istraživač H. Ege (1999) procjenjuje da je u Italiji taj broj oko 13%.Žrtve mobinga, osim ozbiljnih psihosomatskih smetnji, imaju i niz drugih posljedica.
Psihosomatske
Psihosomatske smetnje razlog su stalnih bolovanja i povratak na posao sve je upitniji, što može dovesti do dragovoljnog otkaza zbog potpune iscrpljenosti ili do dobivanja otkaza.
Novo zapošljavanje
Nakon gubitka zaposlenja pojavljuju se novi problemi vezani za pronalaženje novog posla. Žrtva mobinga često je toliko iscrpljena da nije u stanju ni obaviti selekcijski razgovor. A kao što sam već napomenula, često je vrlo teško pronaći novi posao i to ovisi o mnogim faktorima: o vrsti profesionalnog iskustva i školskoj spremi, godinama starosti, spolu. Osobe koje su završile društveno-humanističke fakultete, osobe sa srednjom i niskom stručnom spremom imat će veće poteškoće. Menadžeri visoke razine imat će teškoća jer je ulazak u druge tvrtke zaštićen već postojećom hijerarhijskom strukturom. Čekanje je, za njih pogotovo, vrlo opasno jer na visokim razinama “tko stane, profesionalno je izgubljen”. Mobing dovodi i do gubitka samopoštovanja i gubitka socijalne uloge. Žrtva mobinga osjeća se bezvrijednom, beskorisnom u svakom smislu. Dovodi u pitanje ne samo svoju ulogu radnika nego i ulogu oca, supruga, brata, prijatelja. Često se zatvara u samoga sebe i prestaje komunicirati sa svima.
Obiteljske krize
Česte obiteljske krize, stalne svađe katkad dovode i do rastave braka. Kao što smo već rekli, žrtve mobinga prestaju komunicirati ili svoj nakupljeni bijes iskazuju unutar obitelji. Posljedica takvog neprilagođenog ponašanja često je dvostruki mobing.
Socijalni odnosi
Promjene u socijalnim odnosima. Vrlo često povlačenje u samoga sebe i izoliranje dovode do gubitka prijatelja, a nerijetke su situacije u kojima i prijatelji pobjegnu jer ne mogu slušati svakodnevno opsesivno prepričavanje svega što se žrtvama mobinga događa u uredu, a ako su pritom još i nervozni, spremni na svađu, bijeg je zajamčen. Nažalost, vrlo su rijetke situacije u kojima prijatelji ostaju uz žrtvu i daju im svu potrebnu potporu da uspiju u svojoj borbi.
Ekonomski status
Osim socijalnih posljedica, moramo spomenuti i ekonomske. Zbog dugotrajnog izbivanja s radnog mjesta zbog bolovanja smanjuje se plaća žrtve, a otkaz ili ostavka ostavljaju veliku prazninu u kućnom proračunu, vrlo često ostaje nepokrivenu mjesecima, jer je često žrtva mobinga toliko fizički i psihički oslabljenja da nije u stanju odmah naći novi posao. Ako tim novčanim gubicima dodamo i sve troškove zbog specijalističkih pregleda, od kardiologa do psihologa, jasno nam je da je riječ o izuzetno velikoj ekonomskoj krizi s kojom se mora boriti žrtva mobinga. I na kraju, ako se žrtva mobinga odluči i na pokretanje parničnog postupka protiv zlostavljača, već osiromašeni kućni proračun bit će dodatno smanjen za vrijednost odvjetničkih honorara.
Vrste intervencija
Informativni razgovor
Savjetovanje o tome što je mobing
Farmakološka pomoć
U slučaju mobinga, problemu farmakološke terapije, za koju je odgovoran isključivo liječnik, mora biti pridana velika pozornost
Informativni razgovor
Savjetovanje o tome što je mobing
Prvi savjet koji joj se može dati jest taj da ne donosi nagle odluke koje se neće moći promijeniti. Svaka odluka donesena pod pritiskom jakih emocija pokazat će se u budućnosti nezadovoljavajućom.
Dakle, ne treba reagirati “osobnim ostavkama zbog očaja”, prihvatiti prisilni odlazak u mirovinu ili slično. Važno je slijediti savjete koje donosimo (ISPESL, Clinica del lavoro, CGIL, CISL, UIL Lombardia, 2000).
1. Ne popustiti i ojačati sebe
Otvorite za više
Dakle, kako se žrtva mobinga treba ponašati?
Najbolji je izbor da ne napušta radno mjesto, pogotovo ako već nema u izgledu neko novo zaposlenje, i da reagira na napade.
Vrlo je korisno odgovoriti na maltretiranja na miran, ali jasan i odlučan način i pokazati agresoru i svjedocima da se ponašanje agresora (zlostavljača) danas naziva poznatim nazivom mobing ili psihičko, moralno maltretiranje.
Ako je ikako moguće, potrebno je pokušati naći zajednički jezik i na miran način izaći iz mobizirajuće situacije.
2. Skupiti informacije
Skupljanje informacija i dokumenata treba obuhvatiti sljedeća područja:
a) sve o mobingu i zlostavljaču
Otvorite za više
Žrtva mora pokušati prikupiti sve informacije koje bi u budućnosti mogle biti dokazi u sudskom postupku.
Skupljanje informacija i dokumenata treba obuhvatiti sljedeća područja:
a) sve o mobingu i zlostavljaču (potrebno je znati sve o neprijatelju)
b) radnu sredinu: važno je ispitati je li mobing uobičajena strategija tvrtke za oslobađanje od nepoželjnih osoba ili je riječ o individualnom slučaju,
c) privatne informacije
– napredak u karijeri (razine, nagrade)
– zapisati sve mobizirajuće aktivnosti (u čemu se sastoje, datumi, mjesto, imena ljudi koji su bili prisutni)
– psihofizičke posljedice
– posljedice na socijalne odnose (obitelj, prijatelji)
– dijagnosticirati sve psihofizičke i psihosocijalne posljedice mobinga u nekoj od specijaliziranih ustanova za žrtve mobinga.
Žrtva treba biti oprezna
– Važno je poštovati privatnost drugih.
– Potrebno je izbjegavati tražiti informacije od prijatelja ili suradnika bliskih zlostavljaču.
Gdje se mogu tražiti informacije
– Kontaktirati druge osobe koje imaju isti problem ili su ga imale u prošlosti.
– Pričati sa starijim ili bivšim radnicima.
– Ocijeniti postojanje agresivnog ponašanja ili antisindikalno držanje unutar tvrtke.
Uvijek skupiti:
– ime izvora podataka,
– datume događaja,
– dokumente, e-mailove, zabilješke i sav pisani materijal koji potvrđuje određenu mobizirajuću situaciju. Čak i neodgovaranje na pismo može biti dokaz o pogoršanju odnosa
3. Žrtvi su potrebni saveznici, svjedoci i pomoć
– stariji kolege na visokom položaju ili kolege koji su zaštićeni
– sindikat – udruga za pomoć žrtvama mobinga
– liječnik opće prakse, liječnik medicine rada, psiholog, psihijatar itd.
Otvorite za više
– stariji kolege na visokom položaju ili kolege koji su zaštićeni
– sindikat – udruga za pomoć žrtvama mobinga
– liječnik opće prakse, liječnik medicine rada, psiholog, psihijatar itd.
– odvjetnici
– grupe za samopomoć za žrtve mobinga
4. Udaljiti se s radnog mjesta
Otvorite za više
Kada stres na poslu i psihička napetost postanu neprihvatljivi, pomišljamo da bi bilo najbolje napustiti posao i ostaviti za sobom nepodnošljivu situaciju. Žrtva mobinga može se odlučiti za privremeno ili definitivno udaljavanje, ali u oba slučaja izbor treba ozbiljno procijeniti.
Privremeno udaljavanje: premještaj ili bolovanje
Premještaj
U nekim slučajevima može biti korisno tražiti premještaj ako to struktura tvrtke omogućuje (npr. ako tvrtka ima različite odjele ili nekoliko sjedišta). Katkad taj izbor može biti dobro rješenje jer se na taj način eliminiraju međuljudski konflikti koji su bili u osnovi mobinga. Međutim, ako mobing potječe od najviših vrhova u tvrtki, to rješenje može biti osporavano upravo zbog toga što se želi postići da radnik sam da otkaz.
Bolovanje
Razdoblje odmora može biti korisno jer pomaže smirivanju psihološke napetosti i može se mirno razmotriti situacija.
Međutim, predugačko izbivanje s posla može pogoršati proganjanje i učiniti još napetijim odnose s tvrtkom; tipičan način da se nastavi maltretiranje radnika jest da mu se tijekom bolovanja često šalju liječničke kontrole koje mogu još više pogoršati situaciju.
Definitivno udaljavanje – ostavka
Činjenica da je priklješten uza zid može potaknuti žrtvu mobinga da jedini mogući izlaz vidi u vlastitom otkazu.
Napuštanje posla u svakom je slučaju poraz za žrtvu mobinga jer se ona povlači ostavljajući zlostavljača nekažnjenoga. To je vrlo težak udarac našem samopoštovanju, a žrtva riskira da ne nađe novi posao u kratkom roku.
Međutim, kada je psihofizičko stanje žrtve vrlo narušeno, kad se pojave ideje o suicidu ili ubojstvu zlostavljača, važno se odmah udaljiti s radnog mjesta i po cijenu osobnog otkaza.
5. Napisati formalni protest
Napisati formalni protest direktoru tvrtke opisujući mobizirajuću situaciju i tražeći hitna rješenja.
Otvorite za više
Napisati formalni protest direktoru tvrtke opisujući mobizirajuću situaciju i tražeći hitna rješenja.
6. Sudski (pravni) put
Kad ne uspiju nikakvi pokušaji nagodbe i rješavanja problema, posljednja mogućnost koja ostaje jest sudski postupak:
Otvorite za više
Kad ne uspiju nikakvi pokušaji nagodbe i rješavanja problema, posljednja mogućnost koja ostaje jest sudski postupak:
– protiv nepravednog otkaza
– za zadovoljavajuću materijalnu odštetu pri osobnoj ostavci
– za odlazak u prijevremenu mirovinu ali uz dodatnu odštetu
– za dobivanje odštete za nanesenu “biološku štetu”.
Moramo biti svjesni da je sudski put vrlo dugotrajan i zahtijeva ulaganja, odnosno gubitak psihofizičke energije, a često dovodi i do materijalnih gubitaka.
Pri izboru odvjetnika treba paziti na nekoliko svari:
– izabrati odvjetnika koji već ima iskustva sa sličnim slučajevima
– izbjegavati odvjetnike koji su surađivali s tvrtkom
– osigurati da žrtvu slijedi uvijek isti odvjetnik od početka do kraja sudskog procesa
– odlučiti zajedno s odvjetnikom koji su ciljevi što ih žrtva želi ostvariti i postići da joj strategije budu vrlo jasne
– odrediti kalendar susreta s odvjetnikom
– donijeti sav skupljeni materijal u kronološkom redoslijedu.
Vrlo je važno imati na umu da nakon neopravdanog otkaza, s povratkom na radno mjesto nakon sudskog procesa, mobing možda ostaje samo zamrznut na kratko vrijeme, ali osnovni problemi ostaju i često se čak pogoršaju.
Tada treba:
– nastaviti prijavljivati maltretiranje
– obavijestiti što je moguće više osoba o tome
– pokušati postići da vaša situacija postane javna.
7. Obitelj i prijatelji
Racionalan razgovor s članovima obitelji i prijateljima pomoć je u postizanju svijesti o problemu i kreiranju klana protiv zlostavljača.
Otvorite za više
Racionalan razgovor s članovima obitelji i prijateljima pomoć je u postizanju svijesti o problemu i kreiranju klana protiv zlostavljača.
Važno je, međutim, biti oprezan da se ne upadne u ekstremnost, tj. da se ne pretjera s istresanjem problema na druge, opsesivno se koncentrirajući na situaciju. Takva reakcija može učiniti osobe koje okružuju žrtvu neosjetljivima na problem i na taj način uzrokovati dodatnu žrtvinu osamljenost i konfliktnost.
Korisno je potražiti psihološku pomoć u grupama za samopomoć ili u specijaliziranim centrima, da bi se izbjeglo, koliko je to moguće, uvlačenje obitelji i socijalnog kruga žrtve u konflikte na radnome mjestu.
Farmakološka pomoć
U slučaju mobinga, problemu farmakološke terapije, za koju je odgovoran isključivo liječnik, mora biti pridana velika pozornost. Na samom početku, pacijent je osoba koja pati, ali nije bolesnik u tradicionalnom smislu. Bit će vrlo važno pomoći osobi da postigne zadovoljavajući san, intervenirati na psihosomatske poteškoće koje uvijek prate takve situacije, djelovati na anksioznost i/ili na pretjeranu reaktivnost. Stoga se pacijentu daju anksiolitici (benzodiazepin), antidepresivi (serotoninergici), hipnotici i simptomatski lijekovi za različite somatoformne poteškoće.
Uloga liječnika je i u tome da uoči kad je psihofizička ravnoteža žrtve narušena i kada pacijent počinje imati simptome prave patologije psihijatrijskog tipa te stoga postaje nužna intervencija specijalista.
Jednostavnije rečeno, kada se, između ostaloga, uoči da je pacijent nemoćan prema mobizirajućim napadima ili previše usmjeren na problem toliko da riskira izgubiti razum ili ima napade panike, osim farmakološke terapije, potrebno je potražiti i psihološku pomoć koja će mu pomoći kontrolirati situaciju.
Individualna kognitivno-bihevioralna terapija
Kostelić-Martić A.: Mobing: psihološko maltretiranje na radnom mjestu
Kostelić-Martić A.: Mobing: psihološko maltretiranje na radnom mjestu (kako prepoznati mobing, kako se obraniti i kako spriječiti mobing), Školska knjiga, Zagreb, Hrvatska, 2005.
(Prva knjiga o mobingu u Hrvatskoj)