photo

Anksiozne smetnje


Anksioznost je vrlo uobičajen problem.
Otprilike jedna od deset osoba obraća se liječniku zbog osjećaja napetosti, anksioznosti ili zabrinutosti. Mnogi drugi pate od problema koji mogu rezultirati anksioznošću. Anksiozni poremećaji su najčešći psihički poremećaji. Oko 8% pučanstva pati od nekog oblika poremećaja, ali samo jedna četvrtina prima pomoć. Anskiozni poremećaji su češći kod žena nego kod muškaraca (iako muškarci češće traže pomoć). Javljaju se u svakoj životnoj dobi, ali rijetko iza 40. godine života (izuzev PTSP-a ili anksioznosti uvjetovane organskim bolestima) .

 

ŠTO JE ANKSIOZNOST?

Anksioznost (tjeskoba) je neugodna emocija straha i strepnje. Anksioznost je stanje koje djeluje i na misli i na tijelo. Utječe na osjećaje i misaona stanja, kao što su strah, zatvaranje u sebe, kad ste 'na rubu', 'zatočeni', kad osjećate paniku ili napetost i zabrinutost. Također utječe i na tjelesne osjećaje, tj. na simptome kao što su napetost mišića, znojenje, drhtanje, ubrzano disanje, 'leptiri u želucu', proljev, glavobolja, bol u leđima, nepravilno ili ubrzano lupanje srca itd.

 

KAD JE ANKSIOZNOST PROBLEM?

Anksioznost je normalna i zdrava reakcija. Svatko je doživljava u opasnim ili zabrinjavajućim situacijama. Kad ste anksiozni, svi procesi u vašem tijelu se ubrzaju i upravo to izaziva promjene navedene gore. Ovo ubrzavanje tjelesnih funkcija može biti korisno. To znači da ste spremni na akciju i omogućava vam da reagirate brzo ako je to potrebno. Umjerena količina anksioznosti u biti povećava vaše mogućnosti da reagirate u teškim situacijama. Nogometaš koji nije motiviran za utakmicu ili student koji ne osjeća tremu pred ispit ne može očekivati da će dati najbolje od sebe.

Anksioznost postaje problem
kad se pojavi u vrijeme kad ne postoji stvarna opasnost ili kad se nastavlja dugo nakon što je stresna situacija prošla. Kad se ubrzavanje procesa u vašem tijelu dogodi onda kad ne morate poduzeti nikakve akcije, osjećaj je neugodan. Tada ćete primijetiti samo loše strane anksioznosti (sve neugodne aspekte ovih tjelesnih promjena). Tada anksioznost počinje utjecati na vaš svakodnevni život i postaje nužno da naučite kako ju kontrolirati.

Zapamtite da je anksioznost normalna reakcija. Ne možete je potpuno izbrisati iz vašeg života, ali ju možete naučiti kontrolirati.

 

ZAŠTO SE POJAVLJUJU SIMPTOMI ANKSIOZNOSTI I NAPETOSTI?

Obično postoji kombinacija uzroka. Neki od najvažnijih su:

1. Količina stresa
Anksioznost se može pojaviti kad se nalazite u vrlo stresnim okolnostima. Možda imate jedan veliki problem ili više manjih problema koji izazivaju stres. U oba slučaja, ako su okolnosti dovoljno stresne, osjećate se anksiozno.

2. Kakva ste osoba
Neki ljudi imaju urođenu sposobnost da se dobro nose sa stresnim situacijama. Drugi su manje tolerantni i veća je vjerojatnost da će reagirati anksiozno.
Nizak prag tolerancije ne znači da vam se ne može pomoći. Upravo suprotno, ljudi s niskim pragom tolerancije mogu naučiti kako se bolje uhvatiti u koštac sa stresnim situacijama.

Dvije činjenice doprinose razvoju simptoma: vanjski događaji i obaveze s jedne strane; vaše unutrašnje reakcije na njih s druge strane.

 

POSLJEDICE POSTOJEĆE ANKSIOZNOSTI

1. Reakcije na simptome mogu vas učiniti još više anksioznima.
Tjelesne smetnje izazvane anksioznošću mogu biti zastrašujuće. Mogu vas natjerati da mislite da nešto s vama fizički nije u redu ili da ste stvarno u opasnosti. Zabrinutost da ste bolesni ili da bi se moglo dogoditi nešto grozno izaziva još veću količinu anksioznosti. To zatim izaziva još više tjelesnih smetnji.

Tako upadate u začarani krug koji još pogoršava vašu anksioznost:


 grafikon


Također možete primijetiti da počinjete očekivati da ćete se osjećati anksiozno. Tako izazovete anksioznost. Zabrinutost da ćete biti anksiozni u stvari izaziva anksioznost. To je drugi začarani krug:

 

grafikon2
 

2. Izbjegavanje stvari koje povezujete s anksioznošću.

Normalno je da izbjegavate opasne situacije, ali kad anksioznost postane problem, počinjete izbjegavati situacije koje ne predstavljaju stvarnu opasnost. Ljudi najčešće izbjegavaju sljedeće situacije kad su anksiozni: mjesta gdje se nalazi puno ljudi, trgovine ili susrete s određenim ljudima. Ali susretanje s ljudima i odlazak u trgovinu su važni i neophodni dijelovi vašeg života. Stoga takva izbjegavanja mogu izazvati velike neprilike i poteškoće.

Neka izbjegavanja su manje očita od drugih. Neki ljudi obavljanje određenih stvari odgađaju za kasnije, dok drugi sprječavaju sebe u razmišljanju o teškoćama i problemima.

Nažalost, iako izbjegavanje nekad može donijeti olakšanje, to nije rješenje problema jer:

  1. olakšanje je samo privremeno. Možete početi brinuti o tome kako ćete nastaviti izbjegavati određenu situaciju.
  2. svaki put kad nešto izbjegnete, sljedeći put će vam biti još teže suočiti se s tim.
  3. postupno ćete željeti izbjegavati sve više i više stvari.


3. Gubitak samopouzdanja.
Anksioznost smanjuje samopouzdanje jer vas onemogućava u stvarima koje su vam nekad bile lake.

 

KAKO KONTROLIRATI ANKSIOZNOST?

Postoje četiri metode za koje se smatra da pomažu.

Te metode sastoje se od toga da naučite sljedeće:

  1. Kako se opustiti
  2. Kako skrenuti misli s problema (odvlačenje pažnje)
  3. Kako kontrolirati uznemirujuće misli
  4. Kako kontrolirati osjećaj panike ili osjećaj da ste izmakli kontroli


Poremećaji anksioznosti su:


Panični poremećaj je karakteriziran iznenadnim i često neobjašnjivim napadima panike (skup simptoma – otežano disanje, lupanje srca, bol u grudima, osjećaj otežanog disanja i gušenja, mučnina, vrtoglavica, znojenje i drhtanje, snažna nelagoda, osjećaj tuposti ili peckanja...). Panični napad se sastoji od intenzivnog osjećaja straha i tjeskobe, obično dolazi naglo i traje relativno kratko vrijeme. Osobu može vrlo snažno obuzeti depersonalizacija i derealizacija, osjećaj izbivanja iz vlastitog tijela i nestvarnosti okolnog svijeta, strah od gubitka kontrole ili gubitka razuma, strah od umiranja. Paniku obično prati osjećaj da će se dogoditi nešto užasno. Napadi panike često se javljaju sa agorafobijom – strah da će se doživjeti napad panike na mjestima sa kojih bi bilo teško pobjeći (pa se takva mjesta izbjegavaju).

Specifične fobije
. Osobe sa specifičnim fobijama pate od intenzivnog straha od specifičnog objekta ili situacije. Najuobičajeniji izvori takvih fobija su životinje (npr. zmije, kuskci, psi), zatvoreni prostori, visine, let avionom, krvi i inekcije. Intenzitet straha je neadekvatan u odnosu na situaciju i osoba je prepoznaje kao iracionalnu.

Socijalna fobija (Socijalni anksiozni poremećaj)
je snažan i trajan strah od jedne ili više situacija socijalne izvedbe u kojima je osoba izložena ljudima i mogućem promatranju od strane drugih. Strah je prepoznat kao snažan i iracionalan. Zbog tog osjećaja osobe često izbjegavaju socijalne situacije ili ih podnose uz visoku razinu anksioznosti ili uznemirenosti. Socijalna fobija u nekim situacijama može dovesti i do napada panike. Riječ je o poremećaju koji ima značajne negativne odraze na društveni život, akademsku aktivnost i kvalitetu života pojedinca. Osobe sa socijalnom fobijom:

  • zabrinute su zbog mogućih neugodnosti i uplašene da će ih okolina smatrati anksioznima, slabima, glupima
  • boje se javnih govora s brigom da se ne vidi kako im se tresu ruke, podrhtava glas, crveni koža
  • mogu osjetiti veliku anksioznost u razgovoru s drugim osobama iz straha da djeluju nerazumljivo
  • mogu izbjegavati jedenje, pijenje, pisanje na javnim mjestima, javljanje na telefon uz često prisutne simptome anksioznosti: pojačano lupanje srca, tremor, znojenje, gastrointestinalne tegobe, proljev, napetost u mišićima, crvenjenje (tipično za socijalnu fobiju), smetenost.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP, eng. GAD). Opći generalizirani anksiozni poremećaj karakteriziran je „slobodno lebdećim“, neodređenim strahom, tjeskobom, strepnjom, strašljivim iščekivanjem, psihomotornom napetošću, te hiperaktivnošću autonomnog živčanog sustava. Takve osobe kognitivno preplavljuju brige vezane za obitelj, posao, zdravlje i financije. Nerijetko se kaže da je riječ o slobodno plutajućoj tjeskobi koja se nije „zalijepila“ za neki konkretan sadržaj kao što je to slučaj s drugim anksioznim poremećajima. Kako bi klinička slika ukazivala upravo na taj poremećaj moraju biti zadovoljeni sljedeći kriteriji:

  1. pretjerana zabrinutost i anksioznost
  2. osoba s teškoćom kontrolira zabrinutost ili ju ne uspijeva kontrolirati
  3. prisutnost tri ili više od slijedećih simptoma: nemir, osjećaj kao da je "na rubu živaca"; lako umaranje; teškoće koncentracije; razdražljivost; poremećaji spavanja, napetost mišića, glavobolje, znojenje, mučnina, učestala potreba za odlaskom na zahod, drhtavica

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP, eng. OCD) je anksiozni poremećaj u kojem je um trajno preplavljen mislima koje nije moguće kontrolirati ili je osoba prisiljenja ponavljati određene postupke. OKP može poprimiti mnogo različitih oblika, ali najčešće se sastoji od ponavljajućih (repetitivnih) misli i/ili radnji. Misli su najčešće neugodne,  a oboljeli su najčešće svjesni da su radnje koje izvode nepotrebne. Zbog toga oni pokušavaju zaustaviti pojavljivanje tih misli odnosno izvođenje tih radnji, ali se osjećaju nemoćnima da im se odupru. Oni su opsjednutitim mislima, te osjećaju prisilu (kompulziju) da izvedu određene radnje; odatle naziv «opsesivno-kompulzivni poremećaj».

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je odraz ekstremne reakcije na težak stres. Obično slijedi nakon izložensoti osobe traumatskom događaju kao što su promatranje smrti druge osobe, iznenedna smrt bliske osobe, seksualno zlostavljanje ili prirodna katastrofa. Tri su osnovne manifestacije PTSP-a: ponovno doživljavanje traumatskog događaja („flešbek”, noćna mora), izbjegavanje podražaja povezanih s događajem i emocionalno udaljavanje od drugih te psihološka uznemirenost (poremećaji spavanja, iritabilnost i slaba koncentracija).

Centar za kognitivno bihevioralnu terapiju 2011.