photo

Mobing
(psihološko maltretiranje na radnom mjestu)

 

 

 

MOBIZIRAJUĆI POSTUPCI (aktivnosti)

 

Leymann (1996) sve mobizirajuće postupke (aktivnosti) dijeli u sljedeće kategorije:

 

1. Napadi na mogućnost adekvatnog komuniciranja

  • Nadređeni i/ili kolege ograničavaju mogućnost izražavanja žrtve.
  • Žrtva je uvijek prekidana kad govori.
  • Odbijaju se neverbalni kontakti sa žrtvom (izbjegavaju se pogledi, ne primjećuju se znakovi, npr. dizanje ruke itd.).

2. Napadi na mogućnost održavanja socijalnih odnosa

  • Žrtva je stalno izolirana, nitko joj se ne obraća.
  • Svi se ponašaju kao da žrtva ne postoji.
  • Žrtva je premještena u ured daleko od kolega.
  • Žrtvu ne pozivaju na zajedničke sastanke.
  • Žrtvu ne pozivaju na kavu, svečanosti, zajedničke izlaske itd.

3. Napadi na osobnu reputaciju

  • Izmišljanje priča o žrtvi i njezinu privatnom životu.
  • Ogovaranje.
  • Ismijavanje.
  • Sumnje o mentalnoj bolesti žrtve.
  • Zadirkivanje zbog fizičkog hendikepa ili zbog privatnog života.
  • Prisiljavanje žrtve na obavljanje ponižavajućih zadataka itd.

4. Napadi na kvalitetu rada

  • Stalne kritike i prigovori.
  • Pretjerana kontrola.
  • Stalna kažnjavanja i niska ocjena rada.
  • Žrtvi se ne daju radni zadaci i oduzimaju joj se sredstva za rad npr. telefon, kompjutor (sindrom “praznog stola”) ili joj se postavljaju besmisleni zadaci.
  • Žrtvi se daju zadaci neprilagođeni profesionalnoj kvalifikaciji. Zadaci su ili prejednostavni ili preteški pa od žrtve zahtijevaju sposobnosti koje ona nema. Cilj im je natjerati žrtvu da pogriješi.
  • Zatrpavanje zadacima i određivanje kratkih rokova (sindrom “punog stola”).
  • Stalno mijenjanje radnih zadataka.
  • Dekvalifikacija – promjena radnih aktivnosti: aktivnosti odlučivanja postaju aktivnosti izvršavanja, one postupno postaju aktivnosti podrške sve do fizičkih aktivnosti.
  • Izazivanje štete na radnome mjestu da bi se žrtva omela u radu.
  • Podmetanje i falsificiranje dokumenata.

5. Napadi na zdravlje žrtve

  • Žrtva se prisiljava obavljati zadatke koji narušavaju njezino zdravlje.
  • Negiraju joj se godišnji odmori i slobodni dani.
  • Prijeti joj se fizičkim napadima.
  • Fizički napadi.
  • Seksualno zlostavljanje.

 

Čitajući te aktivnosti kojima se provodi psihološka tortura, možda ste uočili da se i vama dogodilo nešto slično u vašoj radnoj karijeri i da ste se suočili sa sličnim problemom. Leymann je (1996) u svojim istraživanjima došao do zaključka da svaki radnik u svojoj radnoj karijeri ima 25% šanse da bude barem jedanput mobiziran.

Posebna vrsta zlostavljanja jest seksualno zlostavljanje, kojemu je svakodnevno izložen velik broj radnika, odnosno radnica.

Komisija EU dala je 27. studenog 1991. definiciju seksualnog zlostavljanja:

“Seksualno zlostavljanje je svako nepoželjno ponašanje sa seksualnom konotacijom ili bilo koje drugo ponašanje bazirano na seksu koje vrijeđa dostojanstvo muškaraca i žena u radnoj okolini, uključujući neprihvatljiva ponašanja, fizička, verbalna ili neverbalna.»

U Europi 9% radnika bilo je meta mobinga (to je oko 13 milijuna radnika u EU).


Centar za kognitivno bihevioralnu terapiju 2011.